Skip to main content

ROĐENDAN - Veselin Gatalo


 ROĐENDAN



Pukovnik Cristobal je vozio još jednu pošiljku deuterija i tricija za termonuklearne reaktore na Mjesecu.

Zadatak je bio jednostavan, obavljao ga je svakih par godina i bio neophodan robotskim stanicama koje su proizvodile energiju i slale je na prijemne kolektore na Zemlji. Proces je bio uspostavljen već desetak godina poslije Ekološke revolucije.

Cristobal je u Ekološku revoluciju ušao kao petnaestogodišnjak. Nosio je zastavu sa cvijetom marihuane i vikao kako treba potamaniti industrijalce, vojsku, policiju i sve starije od trideset godina.

Pojma nije imao u šta će se to izroditi. Niti da će on sam postati izvrsno plaćena militaristička svinja.

Nikad nikome nije priznao sebe i svoje misli u tom vremenu. Škodilo bi mu karijeri i nikad ne bi ovako daleko i visoko dogurao. Pogotovo ne bi vršio ovako odgovornu misiju. Jer, da se brod sa teretom, ne dao bog, sruči na zemlju sa svim tim nuklearnim gorivom i fusionim starterima, Zemlja bi nestala u oblaku lančane termonuklearne eksplozije, u velikom kosmičkom vatrometu. Ipak zanemarivo malom u odnosu na kosmos, mislio je pukovnik Cristobal.

Nije mu se svidjelo ono što se desilo nakon Revolucije. Zabranili su jedenje mesa jer je mesožderstvo proglašeno nehumanim (!?), seks zato što je prirodna reprodukcija rizična i nestabilna a sam čin nedoličan i nehigijenski, alkohola već par decenija nije bilo, slatkiši su ukinuti kao nezdravi, sport kao nekorisna i opasna aktivnost. A volio je nogomet.

Cristobal je bio jedan od rijetkih koji su se sjećali vremena prije Revolucije. Sjećao ih se krišom, jer to je bilo u najmanju ruku nepoželjno i destruktivno. Pogotovo na način na koji ih se on sjećao, kao najljepših vremena koja je ikad imao.

Tog dana, bio mu je rođendan. Dakako, poslije Velike revolucije, rođendani se više nisu slavili, jer su bili bespredmetni. Djeca su se, naime, rađala i rasla u odgojilištima, a mladost su provodila u ekološkom odgoju i napornom tehničkom obrazovanju.

A torta i svjećice… To je Cristobalu bila tek maglovita uspomena.

Ah. Kad bi barem mogao zapaliti džoint. Ili bar cigaretu. Da mu je samo čašica tekile i kakva očuvana teta s kojom bi se mogao prisjetiti blagodati prljavog starog svijeta.

Pomisli kako više i nema ničega čime bi se mogao počastiti za rođendan. Ničega što bi mu ovaj dan učinilo sretnim. Barem malo. Bar da mu izmami malecki smiješak.

Ništa, mislio je Cristobal. Svijet se pretvorio u jedno ogromno, sterilno ništa. U gomilu savršeno zdravih kreatura i sterilnih i proračunatih mozgova, što pravih, što elektronskih.

Cristobal se duboko zamisli, tražeći opet nešto što bi ga moglo učiniti sretnim.

I sjetio se!

Ukuca žurno nove koordinate u ciljne konture u solarnoj mapi. Pokrenu brzinsku skalu do maksimuma, do granice koja se smatrala rizičnom.

Okrenuvši pramac i odabravši novo vidno polje za pukovnika, brod je polako ali sigurno hvatao brzinu. A on, Cristobal, osmjehivao se kao što već godinama nije.

Za par minuta, letjelica je jurila brzinom pri kojoj je svaka pomisao o zaustavljanju bila iluzorna, pogotovo sad kad je ulazila u atmosferu. Pao mu je na pamet njegov deseti rođendan i vatromet koji mu je otac napravio tom prilikom.

Dok su se konture Zemlje povećavale na trodimenzionalnom ekranu, pomisli kako će ovaj za njegov pedeseti rođendan, biti još bolji.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Bari Malzberg: FAZA IV

Bari Malzberg:  FAZA IV Faza I 1. VREME: Nešto zapucketa i u maglini oblika spirohete plima energije pohrli s kraja na kraj, duž sedamnaest svetlosnih godina, a zatim se izli u čisti prostor. Čisti prostor predstavljao je novih dve stotine hiljada svetlosnih godina, a energija, koja je sada postala zgusnuta, strujala je kroz njega kao riba kroz vodu; ubrzavala je, ali je unutra bila neobično statična. VREME: Nešto napade energiju, nekakav kosmički poremećaj ili druga inteligencija, nemoguće je pouzdano reći; energija oseti kako je nešto potiskuje. Ustuknu, a zatim se suprotstavi. Negde u jatu Raka napadač i energija uhvatiše se ukoštac, a njihova borba potrajala je petnaest hiljada godina. Konačno, napadač pade poražen, a energija nastavi svoj put. Inteligencija se povukla. Na nekom potpražnom nivou ona poče da razmišlja. Sistem je kružio oko male zvezde iz klase 'B', gotovo patuljastih razmera, na dalekim rubovima Mlečnog Puta. U okviru normalnog ciklusa lokaln

Planeta fer-pleja - Dimitrije Jovanović

     Planeta fer-pleja  Bio je to već treći zvezđani sistem u kome smo nailazili na istu pojavu. Naime, na planetama, baš pogodnim za čoveka — što se tiče temperatura — svuda smo sretali gorostasno bilje, intenzivno zelene boje, koje je neobično brzo raslo ispuštajući ogromne količine kiseonika. Analize naših uređaja su pokazale da su atmosfere ovih planeta još pre stotinjak zemaljskih godina bile gotovo bez kiseonika a da su obilovale ugljendioksidom. U ovom zvezdanom sistemu smo naišli čak na dve ovakve planete — jedna je nešto toplija a druga nešto hladnija od Zemlje, no ipak dovoljno topla da bi mogla da iznedri život zemaljskog tipa. Ovde nam je sinulo da ona možda i nije namenjena evolucionom početku života već prihvatanju života koji je već daleko odmakao u svom evolucionom razvoju. Na padini jedne ogromne planine ove hladnije planete opazili smo kamenu piramidu čija je belina odudarala od okolnog kamenja. Tačno ispod piramide zjapio je ulaz u pećinu i jednostavno n